srijeda, 1. veljače 2017.

Kugla je bačena


Kad su Frizbija (još jedan moj ratni drug!)  na razgovoru za neki super posa pitali:
 - Zadatak glasi ovako: imate 9 naoko potpuno istih kuglica, ali jedna od njih je malo teža od ostalih.
U koliko najmanje mjerenja vagom možete izdvojiti tu kuglicu od ostalih?

(Službeni odgovor je, posli sam čuja, 2 mjerenja. Staviš 3 kuglice na jednu stranu, a 3 na drugu stranu vage. Šta god da vaga pokaže, u prvom mjerenju možeš izdvojit 3 kuglice među kojima se krije ona jedna različita. U drugom mjerenju od te 3 kuglice staviš 1 kuglicu na jednu stranu, a 1 na drugu stranu vage, i eto rješenja.)

Frizbi je prvo malo razmislija. Onda im je, mrtav-ladan, svojim autentičnim bosanskim naglaskom odgovorija:
- Pa... mislim da bi JA to mogo... u jednom mjerenju!
- Kako to mislite, u jednom mjerenju, pa to je nemoguće?
- Pa lijepo. Na primjer, uzmem vagu, stavim s jedne strane jednu kuglicu, s druge drugu, i ako jedna strana pretegne, e, TO je ta kuglica! Jedno mjerenje!

Ovi iz komisije počeli se krstit i livom i desnom. Pokušavaju oni njemu objasnit:
- Dobro, ali tko vama garantira da ste baš u prvom mjerenju uzeli pravu kuglicu?
- Pa, niko! Ali, vi ste pitali "u koliko NAJMANJE mjerenja". A ja vam kažem da ja to napravim odmah u tom JEDNOM mjerenju, ako sam slučajno izabrao PRAVE kuglice. Mislim, može i u dva mjerenja, al to onda nije najmanji broj mjerenja, a vi ste rekli NAJMANJI.  Znači: jedno mjerenje, al trebam imat sreće.

Koliko god da razmišljam o tom njegovom odgovoru, iznova zaključujem da je urnebesno točan.
I nisam jedini. Čak i njegova komisija je bila impresionirana!
Posli su ga doduše pitali i nešto drugo pa na kraju nije dobija posa.
Al on je onda lipo osnova svoju firmu i sad ima još bolji posa.

Iz ovog se uvoda vidi da Frizbiju itekako rade klikeri.
On je i inače za matematiku, fiziku, informatiku, ma, za tehniku općenito, genijalac.
Al opet, niko (osim, možda, Sapuna i Leonarda) nije univerzalni talent, pa tako nije ni moj Frizbi. Njemu, recimo, jezici malo štekaju.

I ovo je za njegov opis bitno: njega nije (ali nimalo uopće!) sram pitat ako nešto ne zna.
Zanimljiva je to kombinacija.
Vićes sat!

***

Sidimo Frizbi i ja jedanput u kafiću. Litnje doba, večer, pun štekat iza katedrale.
Isprid nas dva velika, ladna, točena. Ćalulamo, atmosfera genijalna. Uostalom, s Frizbijem se uvik moš do suza nasmijat, to je takvi lik.
On je uvik na površini grintav, i nezadovoljan, i ogorčen, i voljan podijeliti sa svakim svoju nevolju, ali nekako mu opet uspije umisto suosjećanja izazvat krepavanje od smija.
Još s onim njegovim naglaskom, kojeg nasriću nije uspila isprat ni Dalmacija ni metropola...


- Jooooj, čovječe... onaj naš Miroslav je, fakat, tolko, neznam, pametan, da ja, ono, j..ote, svaki put poslje razgovora snjim moram da otvorim  j...ni Kljajićev rječnik stranih riječi da ja vidim o čem je on zapravo sa mnom razgovaro.

- Ma daj, Frizbi, nemoj pritravat.
- Šta, demireci da se to tebi ne čini?!
- Pa dobro, sad, čovik je načitan, al... ne bi reka da je snjim, ne znam, problem pričat. Baš suprotno! Evo, ja guštam s njim pričat!
- Ma da, ti guštaš... daj, nemoj zaj...avat. Znaš ta ja mislim? Ja fakat mislim da on svaki j...eni dan izmisli neku novu riječ!
- Ajde, Frizbi, stvarno malo pritraješ.
- Ma jes!
- Mislim da malo puno pritraješ.
- Ma k...c moj pretjeravam! Evo, recimo, onaj, onaj... kako se kaže... A-HA!... koITUs !!!

Ovo zadnje je izgovorija glasno, ali s naglašenim drugim i trećim slogom. Tako da je zvučalo otprilike ka lekTIRa. Ili ćeVApi. Ili koBASa. Još nikad, ni prije ni posli,  nisam čuja da to neko tako izgovara.
Sva srića, jer iako ga je čula polovica štekata, možda je samo desetina išta razumila.

- Šššššta???
- koITUs!
- Šššš! Ne deri se, je...te!  Šta koitus?
- Pa jel tebi to normalna riječ?
- Pa, mislim, rič kak rič... ma znaš šta, nemam ja u biti pojma šta ti mene pitaš. A šta s njom, po tebi, nije u redu?
- Pa, mislim, taj... koITUs... šta bi to, mislim, točno, značilo?
- Dobro, Frizbi, jel ti to sad malo MENE zaj...avaš?
- Ma ne, zaozbiljno!
- Šta, ti oćeš da ja tebi sad, usrid punog štekata, kažem šta znači riječ koitus?
- Da!
- Jer ti, ka, ne znaš?
- Pa ne znam, j...te. Otkud bi baš to znao? Šta, ti kao znaš?
- Frizbi, pa normalno da znam!
- Pa hajd onda reci, kad znaš: šta mu dođe taj koITUs?
- Pa, mislim... ono, odnos.

- Odnos...
- E, odnos, odnos!
- Kakav sad j..ote ODNOS?
- Pa... ne mogu virovat da moram bit izravan... seksualni odnos.
- SEKSUALNI?
- Šššš, tiše j...te! Pa, e, seksualni!

- Odnos... seksualni.... ANAKOJEMASETOJEZIKUTAKOKAŽE, MAMICUMU???
- Šta ja znam na kojem jeziku, biće... latinskom, šta ja znam, pošto završava na us i to.
- Na LATINSKOM?
- Ma daj Frizbi, ne deri se, na kolinima te molim, more li to malo tiše? E, na latinskom. Valjda.
- Evo, znao sam, TOČNO SAM ZNAO da je neki j...ni mrtvi jezik u pitanju! Pa jesam ja tebi reko?
- Šta jesi mi reka?
- Jesam ti reko maloprije? Ej, čovječe, njemu nije dosta samo HRVACKI, on fakat mora bit POSEBAN! Miroslav sa mnom na j...nom LATINSKOM razgovara! Jesam ti već reko da mi poslje razgovora s njim treba j..eni Kljajić, j..ote ?!

- Dobro, Frizbi, mislim da koitus ipak nije tako egzotična riječ...
- Ma nije k...c moja egzoččna, nego ti si egzoččan! A, demireci, taj koITUs...
- Šta s njim, šta si se više toga uvatija?
- To je baš ono, seksualni odnos, il...?
- Ma šta il..?
- Mislim, baš ono odnos u p...u, il... u nešto drugo?
- U šta drugo?
- Pa, ono, u d...e ili nešto?
- ŠŠŠŠššš!!! Daj, čoviče, ne deri se tako, tiše malo. J...mu sve ako si ti normalan, majke mi! Slušaj, ne znam kako bi ti to bolje objasnija nego da ti kažem da rič koitus označava, ono, NAJREGULARNIJI MOGUĆI seksualni odnos.

Sad je malo zavladala tišina. Al ka da čujem kako mu se kuglice u mozgu kotrljaju.

- A, demireci, taj.... koITUs,  ne bi to moglo značit, ko neka, naprimjer, ZAJ...ANCIJA?
- Pa... mislim da ne.
- Ko neka... šala, fora neka, nešto tog tipa?
- Ne, Frizbi, ne bi moglo!

- Il ono, kad ti negog nešto ZAJ...EŠ?
- NE!

- Il kad tebe neko ISP...DI? Znaš ono, kad te neko baš ono IZJ..E, al ono, MENTALNO?
- ŠŠŠŠ! Daj, čoviče, tiše malo. Ne, ne može značit ništa od toga. Bar kolko ja znam.

- Znači, to je, baš ono, klasična J...ČINA?
- Da. Baš ono, klasična!


Sad je opet zavladala tišina. Al ovaj put osjećam kako je i njemu neugodna ta tišina.

- U, j..ote!
- Šta je, Frizbi?
- Ajooooj, čovječe... ja se jučer ISPROVALJESKO!

- Juče? A šta je bilo?

- Ma j...m ja njega i njegov latinski! On je meni tolko digo živce s tim svojim latinskim izrazima, UH!
- Ko, Miroslav?
- Pa MIROSLAV, j...te!
- Pa šta ti je on napravija?
- ON? ON JE MENI TOLKO DIGO ŽIVCE S TIM SVOJIM LATINSKIM, A JA BIO J...TE SIGURAN JE  TAJ KOituS ONO KAD TE NEKO ISP...DI, DA KAD JE ON MENE JUČER PITO "ŠTA JE FRIZBI, ŠTA SI LOŠE VOLJE?" JA SAM NJEMU MU ODGOVORIO "MA DAJ J...TE MIROSLAVE NEMOJ ME NIŠT PITAT, LUD SAM,  IMO SAM JUTROS TOTALNI KOITUS S KOLEGOM S POSLA"!!!

- Frizbi, ti si potpuni i apsolutni luđak, nemam ti ništa pametnije za reć. Šta ti je reka Miroslav?
- A nije ništ reko čovjek. Šta da kaže na to? Šta bi TI reko na to, j..ote? Jooooj, kako sam se isprovaljesko... j..o ga latinski... da ga j...o latinski...


Nema komentara:

Objavi komentar